Halil Džubran (Kahlil Gibran) - TVOJ LIBAN I MOJ

Ti imas tvoj Liban i ja imam moj.

Tvoj Liban je politicki i ima svoje probleme.

Moj je prirodan Liban u svoj svojoj ljepoti.

Ti imas svoj Liban sa programima i sukobima.

Ja imam moj sa njegovim snovima i nadama.

Budi zadovoljan sa tvojim Libanom, kao sto sam ja zadovoljan sa svojom vizijom o slobodnom Libanu.

Tvoj Liban je zapleteni politicki cvor koji vrijeme nastoji da razveze.

Moj Liban je lanac od brezuljaka i planina koje se s postovanjem i velicanstveno uzdizu prema nebu.

Tvoj Liban je medjunarodni problem koji tek treba razrijesiti.

Moj Liban je miran, zacarane sumorece doline sa crkvenim zvonima i sapucucim potocima.

Tvoj Liban je takmicenje izmedju protivnika sa zapada i onoga sa juga.

Moj Liban je krilata molitva koja lebdi u zoru kad pastiri vode svoja stada na pasu i, opet, uvece kad se seljaci vracaju sa livada i iz vinograda.

Tvoj Liban je popis beznacajnih glava.

Moj je vedra planina koja stoji izmedju mora i ravnica, kao pjesnik izmedju jedne i druge vjecnosti.

Tvoj Liban je prevara lisice kad se sretne sa hijenom i lukavost hijene kad ova sretne vuka.

Moj Liban je vijenac sjecanja djevojaka koje klicu od radosti i djevicakoje pjevaju izmedju gumna i presa za vino.

Tvoj Liban je partija saha izmedju biskupa i generala.

Moj Liban je hram u kojem moja dusa nalazi nebo kad se zamori civilizacijom koja juri na skriputavim tockovima.

Tvoj Liban su dva covjeka: jedan koji placa namete i drugi koji ih skuplja.

Moj Liban je onaj koji naslanja svoju glavu na svoju ruku u sjenci Svetog Kedra, zaboravljajuci na sve osim Gospoda i svjetlost Sunca.

Tvoj Liban su pristanista, poste i trgovine.

Moj Liban je daleka misao, plamena ljubav i bozanska rijec koju zemlja sapuce na uho prostranstva.

Tvoj Liban su postavljeni sluzbenici, cinovnici i direktori.

Moj Liban je rast mladosti, odlucnost zrelosti i mudrost starosti.

Tvoj Liban su predstavnistva i odbori.

Moj Liban se zdruzivanje i okupljanje oko ognjista u nocima bure kad je tama ublazena bjelinom snijega.

Tvoj Liban su partije i sekte.

Moj Liban je omladina koja se vere po stjenovitim visinama, gazi po potocima i luta po poljima.

Tvoj Liban su govori, predavanja i rasprave.

Moj je pjevanje slavuja, sustanje grana u sumama, odjeci pastirove frule u dolinama.

Tvoj Liban su prerusavanja, pozajmljene ideje i prevara.

Moj Liban je jednostavna i gola istina.

Tvoj Liban su zakoni, propisi, dokumenti i diplomatska akta.

Moj je u dodiru sa tajnama zivota koje on zna bez svjesnog znanja; moj Liban je ceznja koja sa svojim osjetljivim vrhom dostize daleki kraj nevidjenog i vjeruje da je to san.

Tvoj Liban je mrgodan starac koji gladi svoju bradu i misli samo na sebe.

Moj Liban je mladic uspravan kao kula, koja se osmjehuje kao zora i misli na druge kao sto misli na sebe.

Tvoj Liban trazi da bude odvojen i zajedno sa Sirijom u isto vrijeme. *

Moj Liban se niti sjedinjava niti razdvaja, niti prosiruje niti smanjuje.

Ti imas tvoj Liban, a ja imam moj.

Ti imas tvoj Liban i njegove sinove, a ja imam moj i njegove sinove.

Ali, ko su sinovi tvog Libana?

Dozvoli da ti pokazem njihovu stvarnost:

Oni su ti, cije su duse rodjene u bolnicama Zapada, ciji su umovi probudjeni u krilu gramzivaca koji igraju ulogu darezljivaca.

Oni su kao savitljive grane koje se savijaju desno i lijevo. One drhte ujutro i uvece, ali nisu svjesne svog drhtanja.

Oni su kao brod bez jarbola i krme koga udaraju talasi. Sumnjicavost je njegov kapetan, a njegova luka je spilja vukodlaka. Nije li svaka prijestonica Evrope vukodlacka spilja?

Ovi sinovi su jaki i rjeciti medju sobom, ali slabi i nijemi medju Evropljanima.

Oni su slobodni i usrdni reformatori, ali samo u novinama i na govornicama.

Oni krekecu kao zabe i kazu: „Mi se oslobadjamo od naseg starog neprijatelja“, dok se njihov stari neprijatelj skriva u njima samima.

Oni koracaju na pogrebnoj procesiji pjevajuci i trubeci, ali pozdravljaju svadbenu povorku na konjima naricuci i kidajuci odjecu.

Oni ne znaju za glad dok je ne osjete u svojim dzepovima. Kad sretnu nekog ko je duhovno gladan, onoga se klone i podsmjevaju mu se govoreci: „On je samo duh koji hoda po svijetu fantoma."

Oni su kao robovi koji, zato sto su zahrdjale okove zamijenili sjajnim, smatraju sebe slobodnim.

To su sinovi tvog Libana. Ima li nekog medju njima tako cvrstog kao stijene Libana, tako slatkog i bistrog kao vode Libana, tako cistog i svjezeg kao okrepljujuci povjetarac Libana?

Ima li nekog medju njima koji moze da tvrdi da je njegov zivot da je njegov zivot bio kap krvi u venama Libana ili suza u njegovim ocima ili osmjeh na njegovim usnama?

To su sinovi tvog Libana. Kako su oni veliki u tvojim ocima, a kako mali u mojim!

A sad dozvoli da pokazem sinove moga Libana:

Oni su seljaci koji kamenito tle preobracaju u vocnjake i vrtove;

Oni su pastiri koji vode svoja stada od jedne do druge doline da bi mogla da se uvecaju i umnoze, da ti pruze svoje meso za hranu i svoju vunu za odjecu;

Sinovi mog Libana su vinogradari koji muljaju grozdje i prave dobro vino;

Ocevi koji podizu dudovo drvece i oni koji predu svilu;

Muzevi koji zanju zito i zene koje sakupljaju snopove;

Oni su zidari i grncari, tkaci i livci crkvenih zvona;

Oni su pjesnici i pjevaci koji svoju dusu izlivaju u nove stihove;

Oni su ti koji su otisli iz Libana bez prebijene pare u neku drugu zemlju sa plamenom odlukom u srcu da se vrate punih ruku i sa lovorovim vijencem ostvarenja koji krase njihova cela;

Oni se prilagodjavaju novoj okolini i cijenjeni su kudgod idu.

To su sinovi mog Libana, neugasive buktinje i so koja se ne moze pokvariti;

Oni hodaju krepkim nogama prema istini, ljepoti i savrsenstvu.

Sta ces ti ostaviti Libanu i njegovim sinovima sto godina od danas?

Reci mi, sta ces ti ostaviti za buducnost osim izgovora, lazi i gluposti?

Vjerujes li da ce etar primiti u sebe duhove smrti i dah grobova?

Da li zamisljas da njegovo tijelo u dronjcima gusi zivot?

Istinu da ti kazem, da ce maslina koju je zasadio seljak u podnozju planina Libana, nadzivjeti tvoja djela i ostvarenja. I drveni plug koji vuku dva vola preko terase Libana ce nadmasiti tvoje nade i ambicije.

Kazem ti, i savjest kosmosa mi je svjedok, da pjesma beraca povrca na padinama Libana je vrijednija od brbljanja tvojih uvazenih licnosti.

Sjeti se da si nula. Ali kad shvatis moju malenkost, moja netrpeljivost prema tebi preobratice se u saosjecanje i ljubav. Steta sto ti to ne razumijes.

Ti imas tvoj Liban, a ja imam moj.

Ti imas tvoj Liban i njegove sinove. Budi zadovoljan njim i njima ako si srecan sa praznim mjehurima. Sto se mene tice, ja sam srecan i lijepo mi je sa mojim Libanom i ima slatkoce, zadovoljstva i mirnoce u mom postovanju prema njemu.