Gdje počinje nezadovoljstvo? Čovjeku je toplo, ali dršće. Nahranio se, a ipak ga muči glad. Vole ga, ali njegove čežnje odlaze na nova područja. I da jos više podbode nezadovoljstvo, tu je vrijeme, prokleto Vrijeme. Konac života nije sada tako strašno daleko - čovjek ga može vidjeti, kao što vidi more kad se popne na brijeg - i njegov duh kaže:
"Da li sam dosta radio? Da li sam dosta jeo? Da li sam dosta volio?"
Sve ovo je, naravno, osnova čovjekova najvećeg prokletstva i možda njegove najveće slave.
"Što je značio moj život do sada i što može značiti u vremenu koje mi je ostalo?"
I tako dolazimo do opake otrovne strijele.
"Kakav je bio moj udio u velikoj utrci? Koliko ja vrijedim?"
I to nije taština ili ambicija. Izgleda da se ljudi rode s dugom koji ne mogu platiti, ma koliko nastojali. On se nagomilava pred njima. Čovjek nešto duguje čovjeku. Ako ne obraća pažnju na taj dug, on ga truje, a ako pokušava da ga otplaćuje, dug samo raste i ono što čovjek daje, njegovo je mjerilo.
Нема коментара:
Постави коментар