Sweet Child from Claudia Susana on Vimeo.
понедељак, 3. јануар 2011.
Rabindranath Tagore
Dan i noć mojim žilama struji ista rijeka života što igra i struji
u ritmu svijeta.
To je taj isti život što kroz zemski prah klija radošću u
bezbrojnim vlatima trave i što suklja u šumnim talasima lišća
i cvijeća.
To je taj isti život što se ljulja u oceanskoj kolijevci rođe
nja i smrti, u plimi i oseci.
Osjećam da mi je udove uzvisio taj dodir svjetskog žića.
A ponos je moj u živom bilu vjekova što ovoga časa igra u
mojoj krvi.
Zar ne možeš dosegnuti veselost tog ritma? pa da se lju
ljaš, nestaješ i rasprskavaš u vrtlogu te strahotne radosti?
Sve stvari jure naprijed, ne zaustavljaju se, ne osvrću se,
nema te sile koja ih može zadržati, one jure naprijed.
Ukorak s tim nemirnim brzacem glazbe, rasplesana sti
žu godišnja doba i odlaze - boje, melodije, mirisi liju u vječ
nim slapovima obilja radosti što se rasprskava, predaje i
umire svakoga trena.
Zohar
Odlika svetosti, odlika moći,
Odlika grozomornosti, odlika uzvišenosti,
Odlika drhtanja, odlika strepnje,
To je odlika plašta Zoharariela, Jahve,
Boga Izraela,
Okrunjenog na tronu slave ...
Oči nijednog bića ne mogu ga vidjeti,
Ni oči od krvi i mesa, ni oči slugu Njegovih.
A tko ga ugleda, samo pogledom okrzne,
Tomu jabučice očne vrtoglavo zakolutaju,
I vatra sune iz njih,
I tako ga užga da sagori
Stephen Spender
Neprestano mislim na one koji su bili istinski veliki.
Koji su se još od utrobe majčine sjećali povijesti duše
Kroz hodnike svjetlosti u kojima su ure Sunca,
Beskrajna i raspjevana. Čija je ljupka ambicija bila
Da im usne, još taknute ognjem,
Pričaju o Duhu, od glave do pete umotanom u ruho pjesme.
I koji su s proljetnih grana zgrtali
Želje što su im padale po tijelima poput latica.
Nadomak snijega, nadomak Sunca, u najvišim poljanama,
Gle, kako im imena slavi ustalasana trava
I konfeti bijelih oblaka
I šaptaji vjetra na nebu što osluškuje.
Imena onih koji su se za života borili za život,
koji su u srcu nosili središte ognja.
Rođeni od Sunca, kratko su putovali prema Suncu
I za sobom u zraku ostavili plamteći trag ispisan svojom slavom.
Poziv
Ne zanima me kako zarađuješ za život.
Želim znati za čime čezneš i usuđuješ li se sanjati o ispunjenju želje
svoga srca.
Ne zanima me koliko ti je godina.
Želim znati jesi li spreman napraviti budalu od sebe zbog ljubavi,
zbog snova, zbog pustolovine koja se zove Život.
Ne zanima me koji planeti su u opreci s tvojim Mjesecom.
Želim znati jesi li dotaknuo središte svoje tuge, jesu li te životne izdaje
otvorile ili si se skvrčio, zatvorio zbog straha od nove boli! Želim zna
ti možeš li sjediti s boli, mojom ili svojom vlastitom, ne pomaknuvši
se da je zastreš ili umanjiš ili izliječiš.
Želim znati možeš li boraviti uz radost, moju ili svoju vlastitu; možeš
li se predati divljem plesu i dopustiti da te zanos prožme sve do
vršaka prstiju,
ne opominjući nas da budemo oprezni, da budemo realni, da ne zabo
ravimo svoja ljudska ograničenja.
Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita.
Želim znati jesi li u stanju razočarati drugoga kako bi ostao vjeran
sebi; možeš li podnijeti optužbe o izdaji i ne izdati vlastitu dušu.
Želim znati možeš li biti vjeran i stoga dostojan povjerenja.
Želim znati možeš li vidjeti Ljepotu čak i ako je nema svakoga dana,
i možeš li napajati svoj život Božjom prisutnošću.
Želim znati umiješ li živjeti s porazom, svojim i mojim, pa ipak stati
na obalu jezera i doviknuti srebrnom Mjesecu: »Da!«
Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš.
Želim znati možeš li nakon noći provedene u boli i očajanju ustati, iz
mučen, s umorom u kostima, i obaviti sve ono što je potrebno za
djecu.
Ne zanima me tko si, ni kako si došao ovamo.
Želim znati hoćeš li stati sa mnom u središte vatre i ne ustuknuti .
Ne zanima me gdje, ni što, ni s kim si učio.
Želim znati što te podupire iznutra, kad svega ostalog nestane.
Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li uistinu svoje društvo
u pustim trenucima.
Poziv, nadahnuto Sanjačem s planine Oriah,
indijanski poglavica, svibnja 1994.
Пријавите се на:
Постови (Atom)