Dan i noć mojim žilama struji ista rijeka života što igra i struji
u ritmu svijeta.
To je taj isti život što kroz zemski prah klija radošću u
bezbrojnim vlatima trave i što suklja u šumnim talasima lišća
i cvijeća.
To je taj isti život što se ljulja u oceanskoj kolijevci rođe
nja i smrti, u plimi i oseci.
Osjećam da mi je udove uzvisio taj dodir svjetskog žića.
A ponos je moj u živom bilu vjekova što ovoga časa igra u
mojoj krvi.
Zar ne možeš dosegnuti veselost tog ritma? pa da se lju
ljaš, nestaješ i rasprskavaš u vrtlogu te strahotne radosti?
Sve stvari jure naprijed, ne zaustavljaju se, ne osvrću se,
nema te sile koja ih može zadržati, one jure naprijed.
Ukorak s tim nemirnim brzacem glazbe, rasplesana sti
žu godišnja doba i odlaze - boje, melodije, mirisi liju u vječ
nim slapovima obilja radosti što se rasprskava, predaje i
umire svakoga trena.
Нема коментара:
Постави коментар